U ovom otuđenom svijetu Joža Prudeus nalazi utjehu i svojevrsni spas u prisjećanjima na zlatne dane djetinjstva i obiteljske idile, na landranja voljenim hrvatskim podnebljima, od zlatila Požege i Broda, do modrila Primorja i Istre, od mučeničkog Vukovara i ranjenog Aljmaša do bijelog Zagreba i popnosnog Imotskog. Pritom je sveudilj poput Prometeja prikovan za svoje ishodište, svoj ljubljeni Samobor, kojeg neumorno pretače na svoja slikarska platna...